Loading Events
This event has passed.

Umetnici:
Siniša Ilić
Milorad Mladenović
Branislav Nikolić
Mice Poptsis
Milena Putnik
Darija Radaković
Milica Tomić

Specijalna gošća izložbe:
Ksenija Stevanović

Tehničko-oblikovni saradnik:
Luka Knežević Strika

Kustos
Branislav Dimitrijević

Otvaranje 28.5. u 19h
Radno vreme svakodnevno od 12-20h
Vođenja svakodnevno od 17h
Govorni programi svakodnevno od 18h

SRPSKE LEPE UMETNOSTI 2:
PREDMETNE APSTRAKCIJE I MATERIJALNE KOORDINACIJE

Naziv izložbe je ad litteram ukraden od naslova jedne knjige Branka Vučićevića kome je ova izložba posvećena. Prva izložba pod ovim naslovom održana je u Ostavinskoj galeriji u februaru 2018. i na njoj su učestvovali: Aleksandar Denić, Bojan Djordjević, Šejma Fere, Jamezdin, Darinka Pop-Mitić, Milica Rakić, Vahida Ramujkić, Raša Todosijević i Miloš Tomić.

Srpske lepe umetnosti povezuju umetnike različitih generacija i senzibiliteta i njihove dnevne praktikalije. Izložba se snebiva standardnih projektnih rituala pozne savremene umetnosti i njenih dobrovoljnjih i zlovoljnih egzekutora. Relevantnu umetničku praksu u Srbiji vidimo kao izraz konstruktivne volje koja se nije povinovala instrumentalnom razumu i državno-ideološkoj podobnosti.

Izložba Srpske lepe umetnosti je samoorganizovani projekt umetnika, kustosa i g̶a̶l̶e̶r̶i̶j̶e̶. Svi učesnici, uključujući i sve goste izložbe, udružili su svoj rad. Nastavljajući se na iscepkanu trajektoriju lomljivih i rasejanih kontinuiteta na obodima hiberniranog mišljenja savremene umetnosti, ova izložba nastoji da prikaže savremenu umetnost u Srbiji kroz samodeterminisanost njene materijalne prakse koja je istovremeno i društvena i anti-društvena.

Druga izložba u seriji, čiji dalji nastavak zavisi od svakodnevnog pokušaja da se prevladaju objektivne okolnosti i subjektivne slabosti njenih organizatora i sudeonika, predstavlja izvestan kontrapunkt prethodnoj i sledi dijalektički i istorijsko-materijalistički put spoznaje: “Od živog posmatranja ka apstraktnom mišljenju, i od njega ka praksi kao materijalnoj spoznaji objektivne realnosti” (V. I. Lenjin). Izložba se bavi pitanjima materijalnih formi u doba njihove post-industrijske disperzije, informatičke dematerijalizacije i ideološke komodifikacije. Umetničku formu, kao ujedno najkrhije i najotpornije uporište umetničke prakse, ova izložba pronalazi negde na tankoj liniji između njene autonomne i upotrebne vrednosti. Umesto regresije modernističke forme u repeticiji njene dekorativne funkcije, ovde se formalna umetnička istraživanja tiču neposrednog delovanja u konstrukciji spoljašnjosti i iznalaženju formi za kontekstualni rad. Autonomija forme jeste modernistička tlapnja i sasvim je izvesno da forma nikada nema svoju autonomiju, ali u konkretnim umetničkim praksama koje zagovara ova izložba forma je i dalje centralna preokupacija umetničkog mišljenja, onog što je tom mišljenju specifično. Umesto nezasite akumulacije proizvodnje savremene umetnosti koja rovari po katalogu formalnih identiteta i identitarne formalnosti, i umesto razumevanja forme isključivo kao forme predstavljanja (kao Hegelovog “vorstellung”) ova izložba predlaže nužnost hoda izvan predstavljanja, odnosno izvan instrumentalizacije forme u procesu u kom je umetnost permanentna (i loše beskonačna) praksa značenjeske substitucije jedne stvari na mesto neke druge stvari koja već postoji i koju umetnost predstavlja. Dakle “darstellung” umesto “vorstellung”, “postavljanje” umesto “predstavljanja”, materijalističko prevazilaženje razlike između mišljenja i objekta mišljenja.
(…)

Pridružite nam se!