Loading Events
This event has passed.

Kino klub Barut vas poziva na projekciju filmova sa diskusijom
„Triptih o evropskim vrednostima“:
sreda, 20. februar 2019. u 20:30
KC Magacin u Kraljevića Marka 4

Filmski režiser prisustvuje rasističkom prebijanju Alžirca od strane policije na ulici. Šta da uradi sa tim iskustvom?
Kajanje, Francuska, 1974, 11 min
režija: René Vautier

Dokumentarni film o životnim uslovima u malom selu u Obali Slonovače tokom francuske kolonijalne vlasti.
Afrique 50, Francuska, 1950, 17 min
režija: René Vautier

Intervju sa bivšim nacistom i plaćenikom Zigfridom Milerom o njegovom životu i ratnim kampanjama.
Čovek koji se smeje – ispovesti ubice, Nemačka Demokratska Republika, 1966, 66 min
režija: Valter Hejnovski i Gerhard Šojman

jezik: francuski i nemački
titlovi: engleski

Filmove predstavlja: Nenad Porobić (Mostar, SFRJ, 1977. god.) je po obrazovanju inžinjer elektrotehnike. Radi kao programski kooordinator SIT Study Abroad programa u Beogradu. Član je neformalne inicijative NE rehabilitaciji! (https://www.facebook.com/nerehabilitaciji/) i redakcije portala Mašina (https://www.masina.rs/).

Ulaz na projekciju je besplatan!

Ukoliko želite da budete obavešteni o nedeljnim projekcijama možete se prijaviti za newsletter na adresi: https://eepurl.com/dIsaAz

Ukoliko želite da predstavite film u okviru Kino kluba Barut pište nam na kinobarut@gmail.com

„Besmisleno je, ali šta mogu, stid me. Narod kom pripadam i klasa čiji sam sin nisu nikad morili, robili, ubijali. Stolećima smo sami robovali. Ali, ja sam beo, to je sve što prolaznici vide. Kad bih na reveru mogao da nosim sažetu istoriju svoje zemlje! Ali 94 odsto je tu nepismeno. Posledica kulturne politike kolonijalaca! Ostala bi za većinu tajna odakle sam. Za njih izgledam kao Francuz, Englez, Belgijanac, Portugalac, Bur, segregacionista i linčer iz Litl Roka. A sramota me od pomisli da u očima jednog samo Afrikanca mogu biti izjednačen s onima, takvima. Kad bih mogao da promenim boju kože, učinio bih to bez oklevanja. Pod tim suncem boja mog lica boja je svih nepravdi i svih surovosti koje su ljudi ovog kontinenta doživeli, boja gramzivosti i sebičnjaštva, boja nesreće i smrti, boja misionarskih laži.“
Oskar Davičo, „Crno na belo“, 1969. god.