Loading Events
This event has passed.

Za shvatanje najnovije serije mojih fotografija bitna su sledeća tri termina: igra, fotografija i interakcija.

igra
Da bi se određeni ’oslikani’ koncept provukao kroz modele koji definišu opseg njegovih funkcionalnih realizacija, potrebno je smisliti pravila igre putem koje on interaguje sa svojom okolinom. Unutar fotografije kao medija se sve može tretirati kao model: asamblaži, dijagrami, fleke, crteži, čaša, vektor…

fotografija
Pošto svaka pojava može figurirati kao neka vrsta modela koji zastupa neku zamisao, može se konstatovati da se unutar fotografije (ili kroz nju ukoliko je njena funkcija ograničena na medijaciju) zamisao konstanno pretače u sferu slika i obrnuto. Tako nastaje moje shvatanje fotografije kao proliferacije modela, putem kojih se fragmenti kolažno-montažnog procesa povezuju u nizove koji ulaze i izlaze iz jednog u drugi fotografski okvir.

interakcija
Cilj procesa interakcije je sumiranje modela nastalih proliferacijama. Mogu konstatovati da proliferacija modela koja se uvek odvija unutar neke relacije, definiše interaktivne aspekte fotografije na sledeći način: fotografija je relacija koja se odvija između prostora potpune beline (0) i prostora potpunog zatamnjenja (1).

zaključak
Isečci iz hipotetičke zone ’oslikanih’ koncepata (odnosno zone likovnosti) kroz ove radove postaju kristalizirani proizvodi neke prakse koja beskrajno usamljena čeka na drugoj strani neke dihotomije. Ukoliko uzmemo da postoji izvesna indicija (x) koja nastaje kroz spektar razlika koje nam fotografija nudi, utoliko postaje jasnije da se ona ostvaruje kao vektor koji lebdi između hipotetičke 0 i hipotetičke 1.

Za više informacija o ovom metodu videti u: https://toyphilosophy.com